(75) "Ne rekoh li ja tebi" – reče onaj – "da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?"

(76) "Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam" – reče – "onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!"

(77) I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi. "Mogao si" – reče Musa – "uzeti za to nagradu."

(78) "Sada se rastajemo ja i ti!" – reče onaj – "pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpiti.

(79) Što se one lađe tiče – ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao;

(80) što se onoga dječaka tiče – roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti,

(81) a mi želimo da im Gospodar njihov, umjesto njega, dâ boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg;

(82) a što se onoga zida tiče – on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!"

(83) I pitaju te o Zulkarnejnu. Reci: "Kazaću vam o njemu neke vijesti."