(58) I porazbija ih on u komade, osim onog najvećeg, da bi se njemu obratili.

(59) "Ko uradi ovo sa bogovima našim" – povikaše oni – "zaista je nasilnik!"

(60) "Čuli smo jednog momka kako ih huli" – rekoše – "ime mu je Ibrahim."

(61) "Dovedite ga da ga ljudi vide" – rekoše – "da posvjedoče."

(62) "Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?" – upitaše.

(63) "To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju govoriti" – reče on.

(64) I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: "Vi ste, zaista, nepravedni!"

(65) Zatim glave oboriše i rekoše: "Ta ti znaš da ovi ne govore!"

(66) "Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?" – upita on.

(67) "Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite?" –

(68) "Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta učiniti!" – povikaše.

(69) "O vatro" – rekosmo Mi – "postani hladna, i spas Ibrahimu!"

(70) I oni mu htjedoše postaviti zamku, ali ih Mi onemogućismo

(71) i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili,

(72) i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih učinismo dobrim,