(39) I opomeni ih na Dan tuge kada će biti s polaganjem računa završeno, a oni su ravnodušni bili i nisu vjerovali.
(40) Mi ćemo Zemlju i one koji žive na njoj naslijediti i Nama će se oni vratiti.
(41) Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik.
(42) Kada je rekao ocu svome: "O oče moj, zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti?
(43) O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja ću te na Pravi put uputiti;
(44) o oče moj, ne klanjaj se šejtanu, šejtan je Milostivome uvijek neposlušan;
(45) o oče moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug" –
(46) otac njegov je rekao: "Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!"
(47) "Mir tebi!" – reče Ibrahim. "Moliću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni.
(48) I napustiću i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjaću se Gospodaru svome; nadam se da neću biti nesretan u klanjanju Gospodaru svome."
(49) I pošto napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha, klanjali, Mi mu Ishaka i Jakuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima učinismo
(50) i darovasmo im svako dobro i učinismo da budu hvaljeni i po dobru spominjani.
(51) I spomeni u Knjizi Musaa! On je bio iskren i bio je poslanik, vjerovjesnik.