(38) kada smo majku tvoju nadahnuli onim što se samo nadahnućem stječe:

(39) 'Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka će ga na obalu izbaciti, pa će ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.' I Ja sam učinio da te svako voli i da rasteš pod okom Mojim.

(40) Kada je sestra tvoja otišla i rekla: 'Hoćete li da vam pokažem onu koja će se o njemu brinuti?' – Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i da više ne tuguje. A ti si ubio jednog čovjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i iz raznih nevolja te spasili. I ti si ostao godinama među stanovnicima Medjena, zatim si, o Musa, u pravo vrijeme došao

(41) i Ja sam te za Sebe izabrao.

(42) Idite ti i brat tvoj, sa dokazima Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti,

(43) idite faraonu, on se, doista, osilio,

(44) pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!"

(45) "Gospodaru naš" – rekoše oni – "bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekorači."

(46) "Ne bojte se!" – reče On – "Ja sam s vama, Ja sve čujem i vidim.

(47) Idite k njemu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih mučiti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga, a nek živi u miru onaj koji Pravi put slijedi!

(48) Nama se objavljuje da će, sigurno, stići kazna onoga koji ne povjeruje i glavu okrene.'"

(49) "Pa ko je Gospodar vaš, o Musa?" – upita faraon.

(50) "Gospodar naš je Onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi, nadahnuo."

(51) "A šta je sa narodima davnašnjim?" – upita on.