(31) I kad izaslanici Naši Ibrahimu radosnu vijest donesoše, rekoše: "Mi ćemo uništiti stanovnike onoga grada, jer su njegovi stanovnici nevjernici."

(32) "U njemu je Lut" – reče Ibrahim. – "Mi dobro znamo ko je u njemu" – rekoše oni – "mi ćemo njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim žene njegove, ona će ostati s onima koji će kaznu iskusiti."

(33) I kad izaslanici Naši dođoše Lutu, on se zbog njih sneveseli i uznemiri. "Ne boj se i ne brini se" – rekoše oni – "mi ćemo tebe i porodicu tvoju spasiti, osim žene tvoje; ona će ostati s onima koji će kaznu iskusiti.

(34) A na stanovnike ovoga grada spustićemo strašnu kaznu s neba zbog toga što su razvratnici."

(35) I od njega smo ostavili vidljive ostatke ljudima koji budu pameti imali.

(36) A u Medjen brata njihova Šuajba: "O narode moj" – govorio je on – "Allahu se jedino klanjajte i činite ono za što ćete dobiti nagradu na onome svijetu, a po Zemlji, nered praveći, zlo ne radite!"

(37) Ali mu oni ne povjerovaše, pa ih zadesi strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični.

(38) A i Ada i Semuda – ostaci domova njihovih su vam vidljivi – šejtan im je lijepim njihove postupke predočio, pa ih, iako su razumni bili, od Pravog puta odvratio;