(27) Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!

(28) Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grješnicima?

(29) Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.

(30) Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao!

(31) Kad su jedne večeri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge stajali, a četvrtom jedva zemlju doticali,

(32) on reče: "Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema blagu!" – i oni se izgubiše iz vida.

(33) "Vratite mi ih!" – i on ih poče gladiti po nogama i vratovima.

(34) Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju zadržali, ali je poslije ozdravio.

(35) "Gospodaru moj" – rekao je – "oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti, uistinu, bogato daruješ!"

(36) I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio –

(37) i šejtani, sve graditelji i gnjurci,

(38) i drugi u bukagije okovani.

(39) "Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nećeš zbog toga odgovarati!"

(40) On je, doista, blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište.

(41) I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: "Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva!"

(42) "Udari nogom o zemlju – eto hladne vode za kupanje i piće!" –