(24) "O Musa" – rekoše oni – "dok god su oni u njoj mi nećemo u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati!"

(25) "Gospodaru moj" – reče Musa – "ja osim sebe imam moć samo nad bratom svojim; zato presudi nama i ljudima grješnim!"

(26) "Četrdeset godina oni će zemljom lutati" – reče On – "jer će im Sveta zemlja zabranjena biti, a ti ne tuguj za narodom grješnim!"

(27) I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: "Sigurno ću te ubiti!" – "Allah prima samo od onih koji su dobri" – reče onaj.

(28) "I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova.

(29) Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike."

(30) I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i posta jedan od izgubljenih.

(31) Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. "Teško meni!" – povika on – "zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!" I pokaja se.