(1) Kāf. Tako Mi Kur'ana slavnog,

(2) oni se čude što im je došao jedan od njih da ih opominje, pa, nevjernici, govore: "To je čudna stvar:

(3) zar kad pomremo i zemlja postanemo…? Nezamisliv je to povratak!"

(4) Mi znamo šta će od njih zemlja oduzeti, u Nas je Knjiga u kojoj se sve čuva.

(5) Oni, međutim, poriču Istinu koja im dolazi i smeteni su.

(6) A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe? – kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda!

(7) A Zemlju smo rasprostrli i po njoj nepomična brda pobacali i dali da iz nje niče raznovrsno prekrasno bilje,

(8) da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se Gospodaru svome obraća.

(9) Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov, i činimo da, uz pomoć njenu, niču vrtovi i žito koje se žanje

(10) i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih,

(11) kao hranu robovima, i Mi njome oživljavamo mrtav predjel; takvo će biti i oživljenje.

(12) Prije njih poricali su narod Nuhov, i stanovnici Ressa, i Semud

(13) i Ad, i narod faraonov, i narod Lutov,

(14) i stanovnici Ejke i narod Tubba'; svi su oni poslanike lažnim smatrali i kaznu Moju zaslužili.

(15) Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksali? Ne, ali oni u ponovno stvaranje sumnjaju.