(1) Elif Lām Rā. Ovo su ajeti Knjige, Kur'ana jasnog!

(2) Zažaliće nevjernici često što nisu postali muslimani.

(3) Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada – znaće oni!

(4) A Mi smo uništavali gradove samo u određeno vrijeme,

(5) nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti konac svoj.

(6) Oni govore: "Ej, ti kome se Kur'an objavljuje, ti si, uistinu, lud!

(7) Zašto nam meleke ne dovedeš, ako je istina što govoriš!"

(8) Mi meleke šaljemo samo s Istinom, i tada im se ne bi dalo vremena da čekaju.

(9) Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!

(10) I prije tebe smo poslanike prijašnjim narodima slali

(11) i nijedan im poslanik nije došao, a da mu se nisu narugali.

(12) Eto tako Mi Kur'an uvodimo u srca nevjernika,

(13) oni u nj neće vjerovati, a zna se šta je bilo s narodima davnašnjim.

(14) Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali,

(15) opet bi oni, zacijelo, rekli: "Samo nam se pričinjava, mi smo ljudi opčinjeni!"