(16) Mi smo na nebu sazviježđa stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili

(17) i čuvamo ih od svakog šejtana prokletog;

(18) a onoga koji kradom prisluškuje stiže svjetlica vidljiva.

(19) A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomične planine razbacali i učinili da na njoj sve s mjerom raste,

(20) i dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi ne hranite.

(21) I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno.

(22) Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti – vi time ne možete raspolagati.

(23) I samo Mi dajemo život i smrt, i samo smo Mi vječni,

(24) i samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one koji će poslije doći,

(25) a On, Gospodar tvoj će ih, zaista, sve sabrati. On je mudar i sve zna.

(26) Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog,

(27) a još prije smo stvorili džine od vatre užarene.

(28) I kad Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog,

(29) i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite!"

(30) svi meleki su se, zajedno, poklonili,

(31) osim Iblisa; on se nije htio s njima pokloniti.