(45) A Semudu smo poslali brata njihova Saliha da se klanjaju jedino Allahu – a oni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale.

(46) "O narode moj" – govorio im je on – "zašto tražite da vas stigne kazna prije nego što se pokajete? Zašto od Allaha ne tražite oprosta, da bi vam se ukazala milost?"

(47) "Mi smatramo hrđavim predznakom tebe i one koji su s tobom!" – rekoše oni. – "Od Allaha vam je i dobro i zlo" – reče on – "vi ste narod koji je stavljen u iskušenje."

(48) U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered činile.

(49) "Zakunite se najtežom zakletvom" – rekoše – "da ćemo noću njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: 'Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.'"

(50) I smišljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali,

(51) pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve – i njih i narod njihov,

(52) eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili – to je zaista pouka narodu koji zna –

(53) a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili.

(54) I Luta, kada reče narodu svome: "Zašto činite razvrat naočigled jedni drugih?

(55) Zar zbilja sa strašću općite sa muškarcima umjesto sa ženama? Vi ste, uistinu, bezumnici."