(28) I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada činili;

(29) samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.

(30) O kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im nije došao, a da mu se nisu narugali.

(31) Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda uništili od kojih im se niko vratio nije,

(32) a svi oni biće zajedno pred Nas dovedeni.

(33) Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje oni jedu;

(34) Mi po njoj stvaramo bašče, palmike i vinograde – i činimo da iz nje izvori izviru –

(35) da oni jedu plodove njihove i od onoga što ruke njihove privrijede, pa zašto neće da budu zahvalni?

(36) Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!

(37) I noć im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u mraku.

(38) I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.

(39) I Mjesecu smo odredili položaje; i on se uvijek ponovo vraća kao stari savijeni palmin prut.

(40) Nit' Sunce može Mjesec dostići nit' noć dan prestići, svi oni u svemiru plove.