(102) huku njegovu neće čuti, i vječno će u onome što im budu duše željele uživati,

(103) neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekivati: "Evo ovo je vaš dan, vama obećan!" –

(104) onoga Dana kada smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje. Onako kako smo prvi put iz ničega stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti – to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti.

(105) Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.

(106) U ovome je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali,

(107) a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.

(108) Reci: "Meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog, zato se samo Njemu klanjajte!"

(109) I ako oni leđa okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono čime vam se prijeti;

(110) On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete,

(111) a ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pružanje uživanja još za izvjesno vrijeme."

(112) "Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili!" – reče on – "a od Gospodara našeg, Milostivog, treba tražiti pomoć protiv onoga što vi iznosite."