(74) I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio; u ravnicama njezinim palate gradite, a u brdima kuće klešete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!"

(75) A glavešine naroda njegova, one koje su se oholile, upitaše potlačene, one među njima koji su vjerovali: "Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga?" – "Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono što je po njemu objavljeno" – odgovoriše oni.

(76) "A mi, doista, ne vjerujemo u to u što vi vjerujete" – rekoše oni koji su bili oholi.

(77) I zaklaše onu kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne poslušaše i rekoše: "O Salih, učini da nas snađe to čime prijetiš, ako si poslanik."

(78) I zadesi ih strašan potres i oni u zemlji svojoj osvanuše mrtvi, nepomični,

(79) a on ih je već bio napustio i rekao: "O narode moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas, ali vi ne volite one koji opominju."

(80) I Luta – kad reče narodu svome: "Zašto činite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio?

(81) Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!"