(20) Uistinu, vi ovaj prolazni svijet volite,
(21) a o onom drugom brigu ne vodite.
(22) Toga dana će neka lica blistava biti,
(23) u Gospodara svoga će gledati;
(24) toga dana će neka lica smrknuta biti,
(25) tešku nevolju će očekivati.
(26) Pazi! Kada duša dopre do ključnih kosti,
(27) i vikne se: "Ima li vidara?",
(28) i on se uvjeri da je to čas rastanka
(29) i noga se uz nogu savije,
(30) toga dana će Gospodaru tvome priveden biti:
(31) "Nije vjerovao, nije molitvu obavljao,
(32) nego je poricao i leđa okretao,
(33) a onda svojima bahato odlazio."
(34) Teško tebi! Teško tebi!
(35) I još jednom: Teško tebi! Teško tebi!
(36) Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgovarati?
(37) Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci,
(38) zatim ugrušak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik učini,
(39) i od njega onda dvije vrste, muškarca i ženu, stvori,
(40) i zar Taj nije kadar mrtve oživiti?
الانسان Al-Insaan
(1) Zar je to davno bilo kad čovjek nije bio spomena vrijedan?
(2) Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi;
(3) Mi mu na Pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti;
(4) Mi smo za nevjernike okove i sindžire i oganj razbuktali pripremili.
(5) Čestiti će iz pehara piti kamforom začinjeno piće