(1) Tako Mi Sunca i svjetla njegova,

(2) i Mjeseca kada ga prati,

(3) i dana kada ga vidljivim učini,

(4) i noći kada ga zakloni,

(5) i neba i Onoga koji ga sazda,

(6) i Zemlje i Onoga koji je ravnom učini,

(7) i duše i Onoga koji je stvori

(8) pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini,

(9) uspjeće samo onaj ko je očisti,

(10) a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!

(11) Semud je zbog obijesti svoje poricao:

(12) kad se jedan nesretnik između njih podigao,

(13) Allahov poslanik im je doviknuo: "Brinite se o Allahovoj kamili i vremenu kad treba da pije!",

(14) ali mu oni nisu povjerovali, već su je zaklali – i Gospodar njihov ih je zbog grijeha njihovih uništio i do posljednjeg istrijebio,

(15) i ne strahujući zbog toga od odgovornosti.

(1) Tako mi noći kada tmine razastre,

(2) i dana kad svane,

(3) i Onoga koji muško i žensko stvara –

(4) vaš trud je, zaista, različit:

(5) onome koji udjeljuje i ne griješi

(6) i ono najljepše smatra istinitim –

(7) njemu ćemo Džennet pripremiti;

(8) a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim

(9) i ono najljepše smatra lažnim –

(10) njemu ćemo Džehennem pripremiti,

(11) i bogatstvo njegovo mu, kad se strovali, neće koristiti.

(12) Mi smo dužni ukazati na Pravi put,

(13) i jedino Nama pripada i onaj i ovaj svijet!

(14) Zato vas opominjem razbuktalom vatrom,