(77) i samo potomke njegove u životu ostavili,
(78) i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvali:
(79) "Mir Nuhu od svjetova svih!"
(80) Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,
(81) on je bio rob Naš, vjernik,
(82) a ostale smo poslije potopili.
(83) Iste vjere kao i on bio je i Ibrahim,
(84) kad je Gospodaru svome iskrena srca došao,
(85) kad je ocu svome i narodu svome rekao: "Čemu se to vi klanjate?
(86) Zar lažna božanstva umjesto Allaha hoćete?
(87) I šta o Gospodaru svjetova mislite?"
(88) I on baci pogled na zvijezde,
(89) pa reče: "Ja ću se, evo, razboljeti!" –
(90) i oni ga napustiše, uzmaknuvši,
(91) a on se kumirima njihovim prikrade, pa reče: "Zašto ne jedete?
(92) Šta vam je, što ne govorite?" –
(93) i krišom im priđe desnom rukom ih udarajući,
(94) pa mu narod trkom dođe.
(95) "Kako se možete klanjati onima koje sami klešete?" – upita –
(96) "kad Allah stvara i vas i ono što napravite?"
(97) "Pripremite za njega lomaču" – povikaše – "pa ga u vatru bacite!"
(98) I htjedoše ga na muke staviti, ali Mi njih učinismo poniženim.
(99) "Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio" – reče – "On će me kuda treba uputiti.
(100) Gospodaru moj, daruj mi porod čestit!" –
(101) i Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi.
(102) I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: "O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš?" – "O oče moj" – reče – "onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati."