(103) I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi,
(104) Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime,
(105) ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine –
(106) to je, zaista, bilo pravo iskušenje!" –
(107) i kurbanom velikim ga iskupismo
(108) i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo:
(109) "Nek je u miru Ibrahim!"
(110) Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,
(111) a on je, doista, bio rob Naš, vjernik,
(112) i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim,
(113) i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a među potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika očitih.
(114) I Musau i Harunu smo milost ukazali,
(115) pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili
(116) i pomogli im da pobijede,
(117) i Knjigu im jasnu dali
(118) i obojicu na Pravi put uputili
(119) i u naraštajima kasnijim im spomen sačuvali:
(120) "Nek su u miru Musa i Harun!"
(121) Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,
(122) a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Naši, vjernici.
(123) I Iljas je bio poslanik.
(124) Kad on reče narodu svome: "Zar se ne bojite?
(125) Što se Balu klanjate, a najljepšeg Stvoritelja ostavljate,
(126) Allaha, Gospodara svoga i Gospodara vaših predaka drevnih?" –