(103) I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi,

(104) Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime,

(105) ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine –

(106) to je, zaista, bilo pravo iskušenje!" –

(107) i kurbanom velikim ga iskupismo

(108) i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo:

(109) "Nek je u miru Ibrahim!"

(110) Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,

(111) a on je, doista, bio rob Naš, vjernik,

(112) i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim,

(113) i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a među potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika očitih.

(114) I Musau i Harunu smo milost ukazali,

(115) pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili

(116) i pomogli im da pobijede,

(117) i Knjigu im jasnu dali

(118) i obojicu na Pravi put uputili

(119) i u naraštajima kasnijim im spomen sačuvali:

(120) "Nek su u miru Musa i Harun!"

(121) Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,

(122) a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Naši, vjernici.

(123) I Iljas je bio poslanik.

(124) Kad on reče narodu svome: "Zar se ne bojite?

(125) Što se Balu klanjate, a najljepšeg Stvoritelja ostavljate,

(126) Allaha, Gospodara svoga i Gospodara vaših predaka drevnih?" –