(106) i zamoli oprost od Allaha – Allah, uistinu, prašta i samilostan je.

(107) I ne brani one koji su u dušama svojim podmukli jer Allah nikako ne voli onoga ko je podmukao, grješnik.

(108) Oni se kriju od ljudi, ali se ne mogu sakriti od Allaha, a On je s njima i kad noću smišljaju riječi kojima On nije zadovoljan; Allah dobro zna sve ono što oni rade.

(109) Eto, vi ih branite na ovome svijetu, a ko će ih pred Allahom na Sudnjem danu braniti, ili ko će im zastupnik biti?

(110) Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv.

(111) Onaj ko grijeh uradi – na svoju štetu ga je uradio. – A Allah sve zna i mudar je.

(112) A onaj ko kakav prijestup ili grijeh počini pa time nedužna čovjeka potvori – natovario je na sebe i kletvu i grijeh očiti.

(113) Da nije Allahove dobrote i Njegove milosti prema tebi – neki pojedinci njihovi su bili naumili da te prevare – ali su samo sebe prevarili, a tebi nisu nimalo naudili. Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i uči te onome što nisi znao; velika je Allahova blagodat prema tebi!