(19) i ne uzdižite se iznad Allaha, ja vam donosim dokaz očevidni,
(20) i ja se utječem i svome i vašem Gospodaru da me na kamenujete,
(21) a ako mi ne vjerujete, onda me na miru ostavite!"
(22) I on pozva u pomoć Gospodara svoga: "Ovo je, doista, narod nevjernički!" –
(23) "Izvedi noću robove Moje, za vama će potjera poći
(24) i ostavi more nek miruje, oni su vojska koja će, zaista, potopljena biti."
(25) I koliko ostaviše bašča i izvora,
(26) i njiva zasijanih i dvorova divnih,
(27) i zadovoljstava koja su u radosti provodili! –
(28) tako to bî, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili –
(29) ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, i nisu pošteđeni bili,
(30) a sinove Israilove smo ponižavajuće patnje spasili
(31) od faraona – on je bio gord, jedan od onih koji su u zlu svaku mjeru prevršili –
(32) i znajući kakvi su, između savremenika smo ih odabrali,
(33) i neka znamenja puna očite blagosti smo im dali.
(34) A ovi, doista, govore:
(35) "Postoji samo naša prva smrt, mi nećemo biti oživljeni;
(36) pretke naše nam dovedite, ako je istina to što govorite!"
(37) Da li su silniji oni ili narod Tubba' i oni prije njega? – njih smo uništili jer su nevjernici bili.
(38) Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih da bismo se igrali.
(39) Mi smo ih stvorili sa ciljem, ali većina ovih ne zna.