(19) i ne uzdižite se iznad Allaha, ja vam donosim dokaz očevidni,

(20) i ja se utječem i svome i vašem Gospodaru da me na kamenujete,

(21) a ako mi ne vjerujete, onda me na miru ostavite!"

(22) I on pozva u pomoć Gospodara svoga: "Ovo je, doista, narod nevjernički!" –

(23) "Izvedi noću robove Moje, za vama će potjera poći

(24) i ostavi more nek miruje, oni su vojska koja će, zaista, potopljena biti."

(25) I koliko ostaviše bašča i izvora,

(26) i njiva zasijanih i dvorova divnih,

(27) i zadovoljstava koja su u radosti provodili! –

(28) tako to bî, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili –

(29) ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, i nisu pošteđeni bili,

(30) a sinove Israilove smo ponižavajuće patnje spasili

(31) od faraona – on je bio gord, jedan od onih koji su u zlu svaku mjeru prevršili –

(32) i znajući kakvi su, između savremenika smo ih odabrali,

(33) i neka znamenja puna očite blagosti smo im dali.

(34) A ovi, doista, govore:

(35) "Postoji samo naša prva smrt, mi nećemo biti oživljeni;

(36) pretke naše nam dovedite, ako je istina to što govorite!"

(37) Da li su silniji oni ili narod Tubba' i oni prije njega? – njih smo uništili jer su nevjernici bili.

(38) Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih da bismo se igrali.

(39) Mi smo ih stvorili sa ciljem, ali većina ovih ne zna.