(51) i tada ćete vi, o zabludjeli, koji poričete oživljenje,
(52) sigurno, s drveta Zekkum jesti,
(53) i njime ćete trbuhe puniti,
(54) pa zatim na to ključalu vodu piti,
(55) poput kamila koje ne mogu žeđ ugasiti";
(56) to će na onome svijetu biti gošćenje njihovo!
(57) Mi vas stvaramo – pa zašto ne povjerujete?
(58) Kažite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete
(59) vi oblik dajete ili Mi to činimo?
(60) Mi određujemo kada će ko od vas umrijeti, i niko nas ne može spriječiti
(61) da likove vaše izmijenimo i da vas iznova u likovima koje vi ne poznajete stvorimo.
(62) Poznato vam je kako ste prvi put stvoreni, pa zašto se ne urazumite?
(63) Kažite vi Meni: šta biva sa onim što posijete?
(64) Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo?
(65) Ako hoćemo možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali:
(66) "Mi smo, doista, oštećeni,
(67) čak smo svega lišeni!"
(68) Kažite vi Meni: vodu koju pijete –
(69) da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo?
(70) Ako želimo, možemo je slanom učiniti – pa zašto niste zahvalni?
(71) Kažite vi Meni: vatru koju palite –
(72) da li drvo za nju vi ili Mi stvaramo?
(73) Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna onima koji konače;
(74) zato hvali Gospodara svoga Veličanstvenog!
(75) I kunem se časom kad se zvijezde gube –
(76) a to je, da znate, zakletva velika,