(20) "Ja sam onda ono uradio nehotice" – reče –

(21) "a od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me učinio.

(22) A dobročinstvo koje mi prebacuješ – da nije to što si sinove Israilove robljem učinio?"

(23) "A ko je Gospodar svjetova?" – upita faraon.

(24) "Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako vjerujete" – odgovori on.

(25) "Čujete li?" – reče onima oko sebe faraon.

(26) "Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka" – reče Musa.

(27) "Poslanik koji vam je poslan uistinu je lud" – reče faraon.

(28) "Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih, ako pameti imate" – reče Musa.

(29) A faraon reče: "Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!"

(30) "Zar i onda kad ti budem očigledan dokaz donio?" – upita on.

(31) "Pa daj ga, ako istinu govoriš!" – reče faraon.

(32) I Musa baci štap svoj, kad on – zmija prava,

(33) a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali – bijela.

(34) "Ovaj je zaista vješt čarobnjak" – reče glavešinama oko sebe faraon –

(35) "hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa šta savjetujete?"

(36) "Ostavi njega i brata njegova!" – rekoše – "a u gradove pošalji da sakupljaju,

(37) sve čarobnjake vješte će ti dovesti."

(38) I čarobnjaci se u određeno vrijeme i označenog dana sabraše,

(39) a narodu bî rečeno: "Hoćete li se iskupiti