(160) I Lutov narod je smatrao lažnim poslanike.

(161) Kad im njihov brat Lut reče: "Kako to da se ne bojite?

(162) Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

(163) zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

(164) Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

(165) Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima općite,

(166) a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite" –

(167) rekoše oni: "Ako se ne okaniš, o Lute, bićeš sigurno prognan."

(168) "Ja se gnušam toga što vi radite!" – reče on;

(169) "Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju kazne za ono što oni rade!"

(170) I Mi smo sačuvali njega i porodicu njegovu – sve,

(171) osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili,

(172) a zatim smo ostale uništili

(173) spustivši na njih kišu – a strašne li kiše za one koji su opomenuti bili!

(174) To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,

(175) a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

(176) I stanovnici Ejke su u laž ugonili poslanike.

(177) Kad im Šuajb reče: "Kako to da se ne bojite?

(178) Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

(179) zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

(180) Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

(181) Pravo mjerite na litru i ne zakidajte

(182) a na kantaru ispravnom mjerom mjerite,

(183) i ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered praveći, ne činite,