(112) "Ne znam ja šta su oni radili" – reče on,
(113) "svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati,
(114) a ja vjernike neću otjerati,
(115) ja samo javno opominjem!"
(116) "Ako se ne okaniš, o Nuhu!" – rekoše oni – "bićeš sigurno kamenovan!"
(117) "Gospodaru moj" – reče on – "narod moj me u laž utjeruje,
(118) pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom spasi!"
(119) I Mi smo njega i one koji su bili uz njega u lađi krcatoj spasili,
(120) a ostale potopili.
(121) To je pouka, ali većina ovih nisu vjernici,
(122) a Gospodar tvoj je zaista silan i milostiv.
(123) I Ad je smatrao lažnim poslanike.
(124) Kad im brat njihov Hud reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?"
(125) Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
(126) zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
(127) Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.
(128) Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući,
(129) i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti,
(130) a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici?
(131) Bojte se Allaha i meni budite poslušni!
(132) Bojte se Onoga koji vam daruje ono što znate:
(133) daruje vam stoku i sinove,
(134) i bašče i izvore.
(135) Ja se, doista, bojim za vas na Velikom danu patnje" –
(136) rekoše oni: "Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik,